Malo kada se oko dolaska nekog korejskog automobila podigla takva prašina kao kod druge generacije Hyundaija i30 i Kije cee'd. Slučajno? Ni malo. Korejski koncern brzo učin i još brže ruši predrasude, pa na nekim tržištima već steže omču oko vrata Fiatu, Citroenu, Peugeotu, Fordu… U ovom usporednom testu sučelili smo stoga potencijalno najprodavanije verzije novog i30 i cee'da, oba s početnim 1,4-litrenim benzincem snage 100 KS.

Što se opreme tiče, Hyundai zasad nudi skromniji izbor te nam je stigao u drugom i trenutno najsnažnijem paketu iLike. cee'd već u opremi LX Urban, tek drugoj od čak pet ponuđenih, izgleda kompletnije i privlačnije. Odličan, napet dizajn, za kojeg se u oba slučaja pogledi lijepe, lako bi mogao slomiti prvi otpor proeuropski orijentiranih kupaca, nakon čega bi sve trebalo biti lakše. Većina promatrača ipak je s više zanimanja bacala oko na cee'd, djelomice i zbog alu naplataka od 16“. Doima se većim i ozbiljnijim od Hyundaija.
Unutrašnjosti su u oba slučaja zapravo preslika vanjštine. Razlike u izvedbi ipak pretežu na stranu Kije, što je dobrim dijelom posljedica strategije svake marke. Naime, Hyundai i30 globalni je proizvod namijenjen svim svjetskim tržištima, dok je Kia europsku izvedbu cee'da razvijala zasebno, ravnajući se prema ukusima europskih potrošača. Što to znači u konačnici? Potpuniji vizualni i osjetilni doživljaj, s nešto kvalitetnijim materijalima, rafiniranom izradom i detaljima te boljom opremom. Tako primjerice, vratašca suvozačkog pretinca u Hyundaiju jeftino padnu, dok se u Kiji lagano spuštaju. Kia je više europeizirala i vozačko okruženje, kako dizajnerski, tako i funkcionalno. Recimo, noćno osvjetljenje u Hyundaiju je već godinama plavo, što nekako više baš i ne pristaje modernom automobilu, a u Kiji zagasito crveno, s kazaljkama koje se pri paljenju zavrte do konačne brojke i potom vrate u početni položaj, kao u sportskim automobilima. U cee'du su instrumenti nešto preglednije složeni i brže se ulovi gdje je koja kontrola. Potpunija oprema cee'da također je plus u korist Kije. Najveći Hyundaijev minus samo su dva zračna jastuka, dok Kia već u osnovnom paketu nudi i zračne zavjese (u Hyundaiju to stiže za doplatnih 4490 kuna). Ima još pojedinosti koje cee'du daju mrvicu zreliji dojam, poput serijskog USB ulaza, središnjeg naslona za ruku, radio uređaja sa šest umjesto četiri zvučnika… Kia se općenito doima masivnijom, a posljedicu toga je nijansu niža razina buke u vožnji, kako motora, tako i podvozja. Međutim, u oba je automobila buka (ili bolje rečeno tišina) negdje na razini europskih modela.
A prostranost? Zanimljivo, Kia se unatoč većim sjedalima subjektivno doima prostranijom. Mjerenja djelomice potvrđuju osjećaj koji daje oko. Za koljena suputnika straga i za glave sprijeda, doista ima centimetar više prostora, za koljena putnika sprijeda tri više, no zato je Hyundai u prednjem dijelu širi za centimetar.
Vruće smo Korejce podvrgli i malom slalomu kroz zavoje. Podvozje je konstrukcijski jednako, ali u vožnji ima razlika. Kia ipak za dlaku čvršće leži pri forsiranoj vožnji i daje nijansu bolji osjećaj na upravljaču i kočnicama.
Kad se povuče crta, Kia ostavlja nešto uvjerljiviji dojam, ali i Hyundai ulazi u klinč s europskim suparnicima s nikada većom pozitivnom drskosti i arogancijom. S obzirom na kvalitete – posve opravdano.
Skeniranu verziju članka možete preuzeti klikom na poveznicu: